Ivona Juka, diplomirala je glumu i filmsku i TV režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Za vrijeme studija Filmske i TV režije, bila je jedna od 100 stipendista Sveučilišta u Zagrebu. Stipendija „za izvrsnost“ dodjeljivana je studentima s najvišim prosjekom ocijena i dodatnim postignućima.
Scenaristica je i redateljica dugometražnog dokumentarnog filma “Što sa sobom preko dana”, koji je osvojio niz nagrada - najbolji dokumentarni film goEast u Wiesbadenu, Srce Sarajeva na SFF, Grand Prix na DHF, Dokma itd. Film je imao i uspješnu kino distribuciju u Hrvatskoj i Makedoniji. Također je i njezin kratki igrani film „Pogled iz bunara“ (koji je dio omnibusa „Neke druge priče“) osvojio niz nagrada, između ostalih nagradu za najbolju redateljicu, najbolji kratki film na 35mm te nagradu za najbolju sporednu ulogu na American International Film Festival 2010. godine. Autorica je nagrađivanih kratkih igranih filmova „Smeće“ i „Montaža“, koji je bio u natjecateljskim programima brojnih A festivala u SAD-u.
Izabrana je među 5 europskih studenata da napravi kratki film za European Film Academy Award u Berlinu, a nakon toga kao EFA-in kandidat za «Cinema of Tomorrow», kao jedna od redatelja / redateljica koji predstavljaju budućnost europske kinematografije.
Sudjelovala je na međunarodnim scenarističkim i filmskim radionicama. Iz njezine su radionice, između ostalog, proizašli „Ti mene nosiš“, dugometražni igrani film iz 2015.; „Da sam ja netko“, dramska serija od 7 nastavaka (postprodukcija) iz 2015,; “Pogled iz bunara”, kratkometražni igrani film, koji je i dio međunarodnog omnibusa “Neke druge priče” iz 2010. (Produkcija 4 Film d.o.o. u ko-produkciji: HRT, SEE Film Pro, RTS, Studio Maj, RTV Slovenija; Dokument, Sarajevo; FTV, Skopje Film Studio, Skopje; Dig Productions, Dublin, O.M.G.).
Helena Beljan (Dora) je karizmatična mlada glumica koju će šira javnost tek otkriti. Urođena sposobnost introspekcije i uočavanja podsvjesnih emocija, mana i vrlina lika kojeg glumi, su razlozi zbog kojih ju je redateljica Ivona Juka izabrala za ulogu Dore među 250 djevojčica.
Helena od rane dobi glumi u televizijskim reklamama kao i sporedne uloge u kratkim igranim filmovima. Tijekom procesa odabira za ulogu Dore, u sklopu glumačke radionice za djecu organizirane od strane produkcije Helena, zablistala je na glumačkim probama pokazujući iznimnu posvećenost i koncentraciju.
Za ulogu Dore postigla je fizičku transformaciju i znatiželjno otkrivala drugačiji svijet od likova koje je do tada igrala.
Nataša Dorčić (Nataša) je hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica, dobitnica dvije Zlatne Arene za glavnu žensku ulogu, u filmovima „Prepoznavanje“ Snježane Tribuson i „Moram spavat’, anđele“ Dejana Aćimovića.
Zapaženije filmske uloge ostvarila je i u filmovima „Mondo Bobo“ Gorana Rušinovića te „Neka ostane među nama“ Rajka Grlića.
U kazalištu je nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta za ulogu Viole u predstavi „Na Sveta tri krala ili kak očete“ Williama Shakespearea te nagradom „Zlatni smijeh“ na Danima satire. Proglašena je Najhistrionkom GD Histrion 2003., a iste je godine nagrađena nagradom „Marul“ za ulogu Vjere u prestavi „Susjeda“ i za ulogu Eme u predstavi „Norveške šume“.
Nataša Janjić (Lidija) posljednjih je godina jedna od najtraženijih filmskih glumica u regiji. Glumačku karijeru započela je u Gradskom kazalištu mladih u Splitu. U profesionalnoj karijeri ostvarila je značajne kazališne uloge.
U Maloj sceni debitirala je ulogom Roxane u predstavi „Cyrano“, a potom zadivila publiku i kritiku ulogom Catherine u predstavi „Dokaz“, za koju je 2004. godine i nominirana za „Nagradu hrvatskog glumišta“ u kategoriji Izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina - DRAMA / ženska uloga.
Uspješnu suradnju s Malom scenom nastavila je zapaženom ulogom Sonie u predstavi „Život×3“ za koju je 2005. nagrađena „Nagradom hrvatskog glumišta“. Zapaženije filmske uloge ostvarila je u filmovima „Sve džaba“, „Sveti Georgije ubiva aždahu“, „Kenjac“,„S/Kidanje“te„Atomski zdesna“.
Lana Barić (Ives) diplomirala je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2005. godine. Već tijekom Akademije glumi u mnogim predstavama te tako surađuje sa najznačajnijim redateljima Bosne i Hercegovine, kao što su Haris Pašović, Gradimir Gojer i Aleksandar Jevđević. Godine 2003. za ulogu Olivere u predstavi „Phoenix je sagorio uzalud“ dobila je nagradu „Sanel Agić" za najboljeg mladog glumca na Festivalu bosanskohercegovačke drame u Brčkom. Surađuje i s televizijom te gostuje u serijalima, a glumi i manje uloge u filmovima „Go West" Ahmeda Imamovića, „CO/MA" Mike Figgisa i „Naša muzika" kultnog redatelja Jean-Luc Godarda.
Godine 2005. prolazi na audiciji te dobiva ulogu u predstavi „Humble Boy" zagrebačkog kazališta Mala scena u režiji Ivice Šimića. Predstava se izvodi na engleskom jeziku, koji je usavršila živeći nekoliko godina u Engleskoj. Iste godine dobiva ulogu Klitemnestre u predstavi „Ifigenija". Ta uloga joj je priskrbila brojne nagrade uključujući prestižnu „Nagradu hrvatskog glumišta" u kategoriji mladog umjetnika do 28 godina.
Za ulogu u kratkom filmu „Žuti mjesec" dobiva odlične kritike i nagradu „Breza" za najboljeg debitanta na Pula Film Festivalu 2010. godine. Slijede zapažene uloge u mnogim filmovima, kao što su „Majka asfalta" Dalibora Matanića i „Noćni brodovi" Igora Mirkovića. Za ulogu u filmu „Šuti" Lukasa Nole osvaja Zlatnu Arenu za najbolju sporednu žensku ulogu. Uloga Ives u filmu „Ti mene nosiš" Lanina je prva glavna uloga.
Goran Hajduković (Vedran) je naturščik i ovo je njegova prva filmska uloga. U svojoj šarolikoj prošlosti s obje strane zakona stekao je bogato životno iskustvo koje je utkao u ulogu Vedrana i svojim filmskim partnerima donio autentičnost svijeta.
Ulogu Vedrana obogatio je osobnim očinskim identitetom kao i dodirnim točkama iz vlastite biografije. Suvlasnik je kluba ljubitelja stripova „Svijet stripa" i osnivač je Biblioteke i galerije „Svijet stripa", u kojoj brojni autori izlažu svoje radove.
Vojislav Brajović (Ivan) je dobitnik gotovo svih relevantnih nagrada za glumu u regiji.Za svoje je uloge nagrađen preko 30 puta,odčega svakako treba izdvojiti „Dobričin prsten", čiji su laureati bardovi teatra i srpskog glumišta.
Od 1969. godine je stalni član Jugoslavenskog dramskog kazališta, u kojemu je u četrdeset godina ostvario više od 50 uloga. Doživio je iznimnu popularnost tumačeći lik Tihog u TV seriji „Otpisani" (1974.) i u nastavku „Povratak otpisanih". Nakon toga, igrao je u više od 60 filmova i televizijskih serija, a neke od poznatijih uloga ostvario je u filmovima „Povratak otpisanih" (1976.), „Vojnikova ljubav" (1976.), „Nacionalna klasa" (1979.), „Halo taxi" (1983.), „Tijesna koža 2" (1987.), „Tito i ja" (1992.), „Urnebesna tragedija" (1995.) te „Bure baruta" (1998.).
Glumi u Beogradskom narodnom pozorištu i Ateljeu 212. Predsjednik je Udruženja dramskih umjetnika Srbije.
Sebastian Cavazza (Marin) diplomirao je glumu na Akademiji za kazalište, film i televiziju (AGRFT) Univerziteta u Ljubljani. Tijekom tog perioda intenzivno je radio u kazališnoj, filmskoj i televizijskoj produkciji, na radiju te kao model. 1995. postaje suosnivač S.Z.R.U.I. – (Studio za istraživanje umjetnosti glume). Iste godine dobiva stipendiju Europske Filmske Akademije za postdiplomski studij glume i režije koji je vodio belgijski redatelj Andre Delvaux, pri European Film College u Ebeltofu, Danska.
Imao je priliku raditi s nekoliko važnih učitelja glume iz cijelog svijeta, kao što su Vladimir Davidovič Tarasenko, Andre Delvaux, David Zinder, Joanna Merlin, Scott Fielding, Jill Edwards, Ed Covens, Lee Delong itd
Također je vodio brojne radionice glume u Ljubljani i Bogoti. Godine 2006./2007. radio je na projektu s mladim zatvorenicima iz Logateca, gdje ih je podučavao pisanju senarija za kratki film koji su poslije i snimili.
Filip Križan (Filip) je imao svoj debi u kazališnoj predstavi „Kaligula" Tomaža Pandura u produkciji GDK Gavella, 2008 godine.
Nakon toga su uslijedile značajne uloge u kazališnim predstavama „Zaljubljenici", „Zečja rupa" kao i u mnogim hrvatskim televizijskim serijama kao što su „Mamutica", „Bitange i princeze", „Odmori se, zaslužio si", „Dobre namjere", itd. Također je glumio i u nekoliko kratkih igranih filmova. Dobitnik je studentske filmske nagrade FRKA za najbolju mušku ulogu 2009. godine. Ostvario je zapažene uloge u filmovima „Fleke", „Kotlovina" i „Svećenikova djeca".
Uloga Filipa u filmu „Ti mene nosiš" još je jedna stepenica u obećavajućoj karijeri filmskog glumca.
Vladimir Gojun rođen je 1979. godine u Dubrovniku. Nakon završene Akademije Dramske Umjetnosti u Zagrebu stekao je zvanje “Akademski montažer”, gdje je od 2007. predavao kao vanjski suradnik, asistent predavač. Godine 2014. stiče nastavno zvanje docenta.
Montažer je nagrađivanih dugometražnih igranih filmova: “Iza stakla” Zrinka Ogreste, “Buick Riviera” Gorana Rušinovića (Srce Sarajeva 2008.); kao i dugometražnih dokumentarnih filmova: “Plati pa ženi” ( “Cash and marry”) Atanasa Georgieva ( Regards Neufs, Visions du Reel, Nyon, 2009.), “Trećipohod” Višnje Starešine te “Kralj” Dejana Aćimovića ( Vukovar Film Festival 2012 - nagrada za najbolji dokumentarni film; Liburnia Film Festival 2012 - nagrada publike, Mediteran Film festival 2012, Široki Brijeg (BiH) - nagrada publike), “Rus” Damira Ibrahimovića, itd.
Montažirao je i više nagrađenih kratkometražnih filmova: “Nije da znam nego je to tako” Tanje Golić, “Montaža – razglednica iz Hrvatske” Ivone Juke,“Hej tovariši” Gregora Božiča, “Naši sretni trenuci” Ide Tomić, “Ma sve će biti u redu” Gorana Devića, “Ta tvoja ruka mala” Sare Hribar, “Žuti mjesec” Zvonimira Jurića ( shorts competition Berlinale 2010, Srce Sarajeva za najbolji kratki igrani film 2010), “Šampion” Kristijana Milića; “Slučajno” Tanje Golić; I eksperimentalni film “Od do” Mirande Herceg.
Također je režirao tri dokumentarna filma: “Čekanje”, “Od tartare do urote - Marin Držić” te “Ciklusi” ( najbolji debitant na 19. Danima hrvatskog filma, Grand Prix 11. Mediteran film festival u Širokom Brijegu). Trenutno završava svoj četvrti dokumentarni film “Bebe na vole”.
Anita Juka je uspješna producentica i ko-producentica dugometražnih filmova kao što su „Tu“ (redatelja Zrinka Ogreste) koji je osvojio Kristalni globus – Posebnu nagradu žirija na 39-tom Festivalu Karlovy Vary IFF, Grand Prix na 9-tom Festivalu Milan IFF, Nagradu kritičara na 26-tom Festivalu Mediterranean FF Montpellier itd.; „Slovenka“ (redatelj Damjan Kozole, delegate producent Dane Hocevar) koji je bio u natjecateljskoj konkurenciji na Filmskim festivalima u Varšavi, Sarajevu, Torontu, Reykjaviku, Portorožu, Valenciji itd.
Producirala je najuspješnije hrvatske igrane filmove i kreativne dokumentarne filmove koji su osvojili brojne nagrade na međunarodnim festivalima i također postigli značajnu distribuciju u istočnoeuropskim zemljama. Između ostalih to su kreativni dokumentarni filmovi „Što sa sobom preko dana“, „Bad Blue Boys“, „Vrt plavih ruža“, koji su osvojili glavne nagrade na festivalima: goEast FF, Sarajevo FF, DHF, DocMa – najbolji europski dokumentarni film itd. Ti filmovi bili su i u natjecateljskoj konkurenciji na festivalima u Sao Paulu, Oberhausenu, Teheranu, Hamburgu, Montrealu, Torontu, Lubinu, Splitu, Zagrebu, Prizrenu, Budimpešti, Rotterdamu idr.
Producirala je međunarodni omnibus „Neke druge priče“ koji je prikazan na 30 međunarodnih filmskih festivala, između ostalih u Montrealu, Varšavi, Valladolidu, Kairu, Kerali, Gotteborgu, Manheim-Heidelbergu i mnogim drugim, a koji je osvojio četiri međunarodne nagrade. Godine 2010. imala je čast biti član žirija na Warsaw Film Festivalu, a u 2011. na češkom nacionalnom filmskom festivalu u Plzenu – Finale.
Nedavno je producirala dugometražni igrani film „TI MENE NOSIŠ“ redateljice Ivone Juka, nagrađen s tri nagrade za najbolji scenarij: nagradom NIPKOW programa u Njemačkoj – prestižnog programa za europske filmske profesionalce, nagradom Udruženja filmskih redatelja Hrvatske i nagradom Gradskog ureda za kulturu Grada Splita – filmskih kritičara. U filmu igraju najveće glumačke zvijezde regije: Vojislav Brajović, Lana Barić, Nataša Janjić, Nataša Dorčić, Sebastian Cavazza, Vedran Mlikota, Filip Križan, Linda Begonja, Kruno Šarić kao i brojni drugi. Po prvi put na filmu se pojavljuju i izvrsni Helena Beljan i Juraj Dabić.
Skladatelj, glazbenik i dizajner zvuka sa interesom u razvoj moguće kombinacije između elektronskih i akustičnih zvukova.
Počinje svirati klarinet u dobi od osam, ali nekoliko godina kasnije započinje svirati gitaru i kreće u novi svijet glazbe. Od tada Teho surađuje s nekoliko umjetnika kao što su Blixa Bargeld (Einsturzende Neubauten), Girls Against Boys, Cop Shoot Cop, Lydia Lunch, Alexander Balanescu, Graham Lewis (Wire), Mick Harris, Socìetas Raffaello Sanzio, Mario Brunello, Jim Thirlwell i mnogim drugima. Teho je također jedan od najaktivnijih glazbenika koji su uključeni u kino. Sklada glazbu za važne redatelje kao što su Paolo Sorrentino, Andrea Molaioli, Daniele Vicarija, Gabriele Salvatores, Guido Chiesa.
Glazbena kuća iz Velike Britanije Expanding Records nedavno izdaje album “Soundtrack Works 2004-2008”, što je selektivno kompilacija Tehove filmske glazbe, kojim osvaja mnoge velike nagrade. Album uključuje scensku glazbu u međunarodnom hitu “Il Divo” (Paolo Sorrentino) za koji je također osvojio nagradu Ennio Morricone na Talijanskom filmskom festival. Sam Ennio Morricone predstavio je nagradu za Tehoa. Il Divo soundtrack osvojio je “David di Donatello“ nagradu, najvažniju nagradu za glazbu u talijanskoj kinematografiji.